Ovaj eksperiment je nastao sasvim slučajno i tek ćemo vidjeti kako će se završiti. Tokom korona karantina sam krečila stan i morala sam skinuti zelenu lozicu Epipremnum sa veziva. Cijeli plafon u kuhinji i trepezariji bio je premrežen i loza je napravila prašumu. Pošto je nisam mogla skinuti iz jednog dijela dobila sam mnogo djelova i bilo mi je žao da ih bacim. Sve sam ih ukorijenila, a najmanje reznice sam posadila u jedno korito.
Pregusto je posađeno. Razlog ovoj sadnji je što više nisam imala prostor da stavim još jednu novu saksiju. Takođe, iskoristila sam supstrat koji sam imala. Veće reznice sam posadila u pojedinačne i veće saksije. Za ovo korito nisam ni imala dovoljno supstrata. Ova fotografija je nastala u petom mjesecu.
Kako su u ovu šumu dospjele sjemenke patlidžana to ne znam, ali sada su i loza i patlidžani narasli.
Patlidžani su prekrili više od pola prozora. Nisam ih presadila u baštu, jer dok su oni bili spremni da se presade stigla je jesen. Tako su patlidžani ostali.
Preživjeli su pojavu plamenjače, nedostatak vode. Nisam stalno prisutna i jednom sam ih zatekla sa potpuno opuštenim listovima zbog nedostatka vode. Poslije zalijevanja su se oporavili.
Još uvijek se bore sa zimom i brojnim lozama u istom koritu za cvijeće. Plamenjača je sama od sebe nestala ili bolje reći povukla se zbog djelovanja centralnog grijanja i toplog vazduha. Sada se pojavljuju i prvi cvjetići.
Do proljeća ima još mnogo dana i vidjećemo kako će preživjeti ovi tvrdoglavi patlidžani koji su odlučili da rastu i cvjetaju u sred zime.
Comments
Post a Comment