Praktično i iskreno o jesenskoj sadnji i sjetvi u teškom zemljištu uz rijeku, šta smo posadili, šta izbjegavamo i kako se pripremamo za zimu.
Dok ulazimo u jesen 2025. godine,
većina baštovana se pita šta saditi, ima li smisla sijati, i vrijedi li uopšte
planirati zimsku baštu? Odgovor, kao i uvijek, zavisi od zemlje, ali i
strpljenja, navika i iskustva koje imamo.
Za mene i moju porodicu je ovo
ljeto bilo teško, i ne samo zbog vremenskih uslova. Naše zemljište je riječna
naplavina, zemljište koje traži reagovanje na vrijeme, pažnju i mnogo
razumijevanja. Nije lako raditi s takvom zemljom, ali godine provedene u bašti
naučile su me kad je vrijeme da guram jače, a kad da jednostavno pustim.
Teška zemlja i uslovi koji odlučuju umjesto vas
Naša zemlja je takva da ima
jako kratak prozor za obradu, svega nekoliko dana kada nije ni previše mokra ni
presuha. U protivnom, pretvara se u ljepljivo blato ili puca kao beton. Ne prašta
greške, niti pokušaje da se radi po „knjizi“. Potrebno je osluškivati zemlju,
promatrati kako reaguje i donositi odluke iz dana u dan.
Podzemni izvori dodatno
komplikuju stvar. Nakon kiša ili topljenja snijega, voda se diže, pa dio bašte
često bude poplavljen. Zimi se voda zadrži, a s njom i hladnoća, zato zimska
bašta dolazi u obzir samo na povišenim dijelovima koji nisu poplavljeni.
Na takvoj zemlji odlično uspijevaju
biljke koje ne želimo, a najbolje rastu sirak, pirika, zukva, barski ljutić.
Kupusnjače ne podnose ovu vrstu zemljišta, ali nas zato iz godine u godinu
iznenadi mrkva koja bude krupna, zdrava, čvrsta. Isto važi i za ciklu, peršun
korjenaš, repu, rotkvu i rotkvicu. Iako literatura kaže suprotno, naša praksa
pokazuje da korjenasto povrće može da uspijeva u ovako neprijateljskom
zemljištu.
Šta smo posadili ove jeseni i zašto?
Kraj septembra donio je odluke
bez eksperimenata. Ove godine nismo imali prostora za probne kulture ni
novitete. Radimo ono što znamo da može da uspije i da nas ne izda na pola puta.
Evo šta smo zasadili i
posijali:
Poriluk (prasa) - presadili
smo ga nešto kasnije, zbog drugih obaveza, ali vjerujemo da će uspjeti.
Blitva i salate – posijali smo
razne zimske salate, a blitva se sama zasijava svake godine. Ove godine smo je
dodatno posijali na novom dijelu bašte.
Ljutika - skromna, ali
zahvalna biljka koju rado ostavljamo preko zime.
Raštika - nešto posađeno,
nešto niklo samo od sebe iz prosutog sjemena. Biće je dovoljno za domaću čorbu
i zimu.
U narednim danima planiramo
sadnju bijelog i crvenog luka. Posao koji čeka je prenošenje jagoda na drugi
dio bašte. Obaveze, ali i uslovi to još uvijek nedozvoljavaju. Kod nas je
zemlja pretvrda i pukotine se nisu spojile. Nekad je čekanje najbolja odluka
koju možemo donijeti.
Prilagodili smo se imanju
Baštovanstvo u zemlji poput
naše je stalna borba, ne samo sa prirodom, nego i sa sopstvenim očekivanjima. Ne
uspijeva uvijek ono što smo planirali, ali često uspije ono čemu se najmanje
nadamo.
Nije svaki jesenji dan isti,
ali svaka sadnja je mala nada zakopana u zemlju. Kakva će zima biti to ne
znamo. Ostaje nada da će ono što posijemo i posadi lijepo napredovati.
Comments
Post a Comment