Kako spriječiti pojavu plijesni u plasteniku

Vrijeme je proizvodnje rasada/presadnica i sjetve ranih povrtarskih kultra u plastenicima.  Rana proizvodnja sa sobom donosi i niz problema, a jedan od tih problema je i pojava raznih plijesni koje u potpunosti mogu uništiti sve što smo posijali ili posadili u plastenicima. Proizvodnja u zatvorenom prostoru odlikuje se intenzivnom proizvodnjom, brzom izmjenom kultura, iscrpljivanjem zemljišta, nagomilavanjem inokulacionog materijala (spore gljivica), u zimskim uslovima tu su zahtjevi biljaka za osvjetljenjem i toplotom.

Mlade biljke, bile one rasad ili direktno posijane, izložene su stresu. Ovo je vrijeme smanjene osvjetljenosti, niskih temperatura, a mlade biljčice za svoj rast zahtjevaju dovoljno svjetlosti, đubriva, vlage i toplote i kvalitetan supstrat za rast.

Često iz želje da učinimo dobro napravimo i štetu. Supstrat je prevlažan, temperatura je previsoka, dolazi do oscilacija u zagrijavanju, odstupanja u kvalitetu osvjetljenja, pretjeranom ili pogrešnom đubrenju i sve su to stresne situacije kojima je biljka izložena, a koje dovode do brzog rasta gljivica koje se razvijaju u zatvorenom prostoru.

Najčešća grupa gljivica koja se razvija u uslovima visoke vlažnosti i temperature su plijesni. Gljivice se razvijaju i stvaraju kolonije u tlu, na dijelovima plastenika, izazivaju bolesti i propadanje usjeva, neke vrste negativno djeluju na čovjeka (izazivaju disajne probleme, rinitis, bronhijalnu astmu i alergije).

Plijesnu su brojna grupa gljivica koje tokom svog rasta i razvoja formiraju velike kolonije naseljavajući velike površine i u optimalnim uslovima se brzo šire. Kolonije mogu da formiraju samostalno ili da parazitiraju na domaćinu (biljci). Njihove spore mogu da prežive uslove koji im ne odgovaraju i po ostvarenju optimalnih uslova se ponovo aktiviraju i nastavljaju životni ciklus. Prisutni su u vodi, zemlji, na površini predmeta, biljaka , životinja. Spore se lako raznose vazduhom, alatom, sadnim materijalom, supstratom, na đonovima obuće, na odjeći... Što su plastenik, alat koji se koristi u plasteniku, obuća, odjeća prljaviji to je veća vjerovatnoća da će doći do pojave ovog oboljenja na biljkama u plasteniku, ali i do razvića plijesni na samom plasteniku.  Veliku pažnju treba posvetiti preventivi – higijeni plastenika. Plastenik treba da je čist, prostor oko plastenika držati uredno. Sav alat koji se koristi u plasteniku ne treba koristiti u druge namjene. Plastenik nije skladište potrebnog i nepotrebnog materijala, drveta za ogrijev i slično. Nakon berbe uroda potrebno je očistiti plastenik i pripremiti za novu sjetvu ili sadnju. U proizvodnji rasada koristiti kvaliteten supstrat, oprane i dezinfikovane kontejnere ili saksije. Voda za zalijevanje treba da je kvalitetna, odgovarajuće temperature kako ne bi izazivala šokove biljaka i umanjivala imunitet biljke.

Kolonije plijesni su prepoznatljive po bjeličastim prevlakama na podlozi i to je karakterističan simptom po kome se ove gljivice prepoznaju. Najizloženiji zarazi su paradajz, salata, krastavac, posebno mlade biljke u uslovima povišene vlažnosti i temperature. Karakteristični simptomi

Optimalni uslovi za razvoj većine plijesni su:

·         temperatura oko 20ºC,

·         slaba ventilacija u uslovima povišene vlažnosti,

·         povišena vlažnost od 90 do 95%,

·         stagnacija vode u supstratu (kvalitet supstrata),

·         slabo osvjetljenje ili nikakvo dodatno osvjetljenje.

Najčešće plijesni koje se susreću u plastenicima su siva plijesan Botrytis cinerea i baršunasta plijesan Fulva fulva. Obe vrste formiraju u prepoznatljive kolonije. Među njima ima i razlike. Dok se siva plijesan najčešće susreće na salati, baršunasta plijesan češće napada paradajz. Ovo je posebno izraženo u slabo grijanim, negrijanim i plastenicima koji se ne osvjetljavaju dodatno ili je osvjetljenje neadekvatno.

U plastenicima u kojima se registruje prisustvo plijesni potrebno je sve dobro oprati (armaturu, alat i drugo). Pregledati sistem za navodnjavanje. Ukloniti svako nekontrolisano kapanje i curenje vode. Za dezinfekciju se može koristiti kalijum permanganat. Temeljno provjetriti plastenik. Plijesnima ne odgovara alkalna sredina i najbolje se razvijaju u slabokiseloj i neutralnoj sredini. Zemljište na kome su se razvile kolonije plijesni, čak i biljke, treba posuti pepelom ili smjesom praha pepela i uglja u omjeru 1:1. Đubrenje sa đubrivima koja su bogata kalcijumom takođe djeluje na kolonije plijesni, jer plijesan ne podnosi veće koncentracije kalcijuma. Čim je to moguće plastenik treba izložiti Suncu.

Kao zaštitu od plijesni koristiti biljne pripravke (od bijelog luka, od preslice, od hajdučke trave), pripravak od mlijeka i sode bikarbone i druge pripravke.

Pripravak od preslice

Ovaj pripravak djeluje protiv plijesni, ali i protiv hrđa na biljkama. Takođe, ovaj pripravak djeluje protiv grinja.

U 10l vode potopi se 1kg svježe preslice ili šolja suve preslice (150g) i ostavi tako potopljeno tokom 24h. Nakon tog vremena sve prokuvati 20 do 30minuta. Ostaviti da se ohladi. Dobijeni rastvor se procijedi i razrijedi vodom u odnosu 1:5.