Bijeli luk - ta fantastična biljka






Bijeli luk je fantastična biljna vrsta. Ova povrtnica ima izuzetan učinak na ljudsko zdravlje, ali ništa manje ne zaostaje ni pozitivan uticaj bijelog luka u bašti ili voćnjaku.

Sada je pravo vrijeme da posadite ozimi bijeli luk. Glavice ozimih sorti se prepoznaju po manjem broju čenova (češnjeva) koji su krupniji i po čvrstom lažnom stablu.



Ozimi bijeli luk može da podnese veoma niske temperature, ali da bi klijao i nikao potrebna je temperatura oko 10°C. Treba se posaditi 3 do 4 sedmice prije pojave mraza. Prije zime, do pojave mraza, biljka treba da  razvije jak korjenov sistem.

Rana sadnja bijelog luka rezultiraće razvojem više listova što daje slabije biljke sklonije izmrzavanju. Ni suviše kasna sadnja nije dobra, jer nedovoljno razvijene mlade biljke lakše izmrzavaju i podložnije su trulenju.

Prije sadnje čenove bijelog luka možemo dezinfikovati u rastvoru kalijum permanganata ili raznih čajeva.

Za sadnju odabrati osunčana mjesta zaštićena od hladnih vjetrova. Kod sadnje izbjegavajte sitne čenove. Prilikom sadnje obratite pažnju da pravilno okrenete čen. Ukoliko čen bijeog luka okrenete naopačke on će se sam okrenuti u zemljištu i nići, ali tada troši više energije i dobijamo slabiju biljku.

Sadnja se obavlja na redni razmak od 8 do 15cm u zavisnosti od krupnoće čenova i glavice koju sorta formira. Međuredni razmak se kreće od 20 do 25cm.



Prilikom sadnje ne treba snažno gurati i pritiskati čenove. Na taj način možemo oštetiti čen i usporiti klijanje i nicanje.

Bijeli luk ne voli kada se sadi na isto mjesto. Najbolje je kada na isto mjesto dođe tek nakon 4 do 5 godina. Ne preporučuje se ni sadnja poslije paradajza, patlidžana, paprike, jer je bijeli luk osjetljiv na pojavu fuzarijuma - truleži. Najbolje raste poslije graha, kupusa.

Osim sadnje u određene gredice bijeli luk treba saditi po bašti i voćnjaku. On će pružiti zaštitu biljkama pored kojih se posadi. Osim zaštite od pojave bolesti bijeli luk svojim mirisom tjera mnoge štetočine - nematode. Najbolje se pokazao združeni usjev bijelog luka i jagode. U ovom slučaju bijeli luk štiti jagodu od štetočina i bolesti.

Bijeli luk voli rahla, rastresita i plodna zemljišta, ali ne voli pretjerano đubrenje. Ukoliko je zemljište suvo potrebno ga je zaliti, jer za klijanje bijeli luk traži zemljište dobro snabdjeveno vodom.




Comments