Mjesec je upravljo životom ljudi od davnina, a radovi u poljoprivredi su i te kako bili pod uticajem mjesečeve mjene. Potreba za zdravom hranom i želja ljudi da sami uzgajaju svoju hranu ponovo je povezala čovjeka i Mjesec.
Prastaro je vjerovanje da određene radove izvodimo kada je Mjesec u određenom stanju. Smatra se da su biljke posijane, posađene i njegovanje u odgovarajućim mjenama Mjeseca otpornije, rodnije, ukusnije i duže se čuvaju.
U ovom kratkom tekstu neću pisati o Mjesečevom kalendaru koji nam govori kojeg dana sijemo plodovito ili lisnato povrće, kada se obavlja presađivanje ili druge aktivnosti vezane za poljoprivredu.
Brz život nam ponekad ne dozvoljava da pratimo i ispoštujemo naznačene termine ovog kalendara ili možda uopšte nemamo želju da pratite ovaj kalendar.
Napisaću narodno vjerovanje koje sam zapamtila od moje nekadašne komšinice bake Jane koja je bila divna žena i znala mnogo o uzgajanju cvijeća i povrća. Žao mi je što nisam više zapamtila, ali kad ste dijete više vas interesuju trešnje u njenom dvorištu nego priča o uzgajanju paprika.
Baka Jana je pratila mjesečeve mjene i obavljala radove u bašti prema njima. Najprostiji narodni kalendar omogućavao je ljudima da obavljaju radove prateći položaj Mjeseca na nebu.
Kada je Mjesec bio mlad, prva četvrt, sijala je i sadila lisnate biljke poput salate, blitve ili kupusa.
U drugoj četvrti, kada se Mjesec puni, vrijeme je za sadnju voćnih stabala, plodovito povrće.
Za vrijeme punog Mjeseca i kada je Mjesec u opadanju, treća četvrt, siju se i sade korjenaste i višegodišnje biljne vrste. Pod višegodišnjim biljkama misli se na biljke koje su vezane za upotrebu korjena.
Zadnja četvrt, Mjesec u nestajanju, je vrijeme za održavanje bašte. Vrijeme koje su zvali "motiku u ruke" koristili su za okopavanje, plijevljenje, orezivanje, čišćenje, zalijevanje ili postavljanje kočića za paradajz ili trklji.
Comments
Post a Comment