Ljeto kad se vreli vjetar i kiša smjenjuju

Foto: Ranka Vojnović

Ovo ljeto nije ono što mnogi baštovanii voćari priželjkuju. Radovi su kasnili zbog vremenskih prilika i dosta sjetve je odrađeno kasno. Biljke su ubrzo zahvatile visoke temperature i suša što sa sobom donosi brojne probleme.  Nagle promjene vremena, jake kiše, grad i udari vjetra su nas počele plašiti. Umjesto da uživamo u obilju i sazrijevanju plodova, sve češće gledamo prema nebu s brigom: Hoće li današnji pljusak donijeti spas ili grad?

Za one koji uzgajaju hranu u skladu s prirodom, bez sintetičkih hemikalija, s poštovanjem prema zemljištu i ekosistemima, ekstremne vremenske prilike dodatno komplikuju posao. Poljoprivreda bez hemikalija ne trpi brza, agresivna rješenja. On traži znanje, strategiju i pažljivo promišljene poteze.

Zašto kiša nije uvijek dobrodošla?

Kiša je život, ali kao i sa svim prirodnim pojavama, ključ je u balansu. Kada voda dolazi u neumjerenim količinama, posebno uz problem zemlje koja je presušena nastaju brojni problemi. Međutim, suha zemlja nije u stanju da odjednom upije veću količinu vode. Opasnost od poplava, spiranja i klizišta raste.

Gotovo sve povrtne kulture teško podnose prezasićeno zemljišta vlagom, a to je problem u nizijskim područjima. Sjeme ne klija, već trune u zemlji. Starije biljke doživljavaju stres jer korijenov sistem ostaje bez kisika. Zemljište koje ne „diše“ postaje podloga za trulež i bolesti. Idealno, zemlja bi trebalo imati oko 60 do 70 % pora ispunjenih vodom, a ostatak vazduhom. Kada voda istisne zrak, dolazi do tzv. „gušenja korijena“. Prvi simptomi su poznati: venuće, žutilo listova, usporen rast, blijedozelena boja biljke.  Na laganim, pjeskovitim zemljištima višak vode brzo otječe, ali na teškim glinenim situacija može postati ozbiljna. Taj problem imam na svim lokacijama gdje sam.

Zemlja je naplavina od rijeka, teška, bez vlage zbijena kao beton. Trenutno  je ispucala. Kišu teško primi. Voda se na pojedinim mjestima zadržava. Česta je pojava podzemnih izvora koji se javljaju samo poslije jakih kiša.

Šta učiniti kada nevrijeme dođe i prođe?

Ako nakon jake kiše primijetite lokve u gredicama, vilama izbušite zemlju da ubrzate isparavanje. Kada je veća količina vode u pitanju kopamo male kanaliće za odvod vode. Kod nas se zemlja tradicionalno orala na razore između kojih su kanali za odvod vode.

Veoma brzo poslije jake kiše na površini zemlje se formira pokorica koju je potrebno razbiti. To se radi čim se može ući u baštu. Rahljenjem se poboljšava razmjena gasova u zemlji, obnavlja mikrobiološka aktivnost i korijen biljke će prodisati.

Razmislite o oblikovanju mikrolokacija s blagim nagibima, spiralama ili spiralnim gredicama koje prirodno odvode višak vode, ako imate problem sa viškom vode.

Poseban problem je ako padne grad, jer su kuglice ili kugle leda najpogubnijih nepogoda za bašte, voćnjake i cvjetnjake. Posebno je osjetljivo povrće sa velikim listovima kao što su krastavci, tikvice, tikve, patlidžan, bamija, razne kupusnjače. Drugu grupu čine biljke koje su izuzetno osjetljive ne samo na grad i oštećenja, već i na naglu promjenu uslova. Vremenske prilike odjednom postaju idealne za razvoj raznih infekcija i napad štetočina.

Najosjetljiviji su krastavci, paradajz i paprika. Spore plamenjača vrebaju. Ove tri vrste napadaju tri različite gljivice, ali im je rezultat isti –plamenjače. Zbog toga je potrebno čim se osuše listovi od kiše doslovno okupati biljke nekim sredstvom: rastvorom mlijeka i sode bikarbone, biljnim sredstvima, kompostnim čajem, fermentisanim ekstraktima.

I ukrasne biljke trpe, možda i više nego povrće. Biljke otporne na sušu, poput lavande, kadulje, izopa i mačje trave, teško podnose vlagu čak i u normalnim godinama. Ako ostanu pod vodom duže od 48 h, gotovo sigurno propadaju.

Kišno ljeto nije samo izazov, to je i poziv da razvijemo otpornije sisteme, diverzifikujemo pristup, i iznova potvrdimo osnovno načelo: radimo sa prirodom, a ne protiv nje.




 

Comments