Kako se borite sa hrđom na baštenskom alatu?

Rusted hatchet in a tree log Free Photo


Bez obzira koliko se trudili uvijek će biti hrđe na alatu koji koristimo u bašti. Da bi nam alat dugo bio od koristi potrebno se brinuti o njemu. Poslije svake upotrebe alat je potrebno očistiti, a potrebi oprati i posušiti.

Za čišćenje motika i ašova uvijek imam spreman stari nož koji uklonim zemlju sa alata. Posebno koristan kada je zemlja vlažna. Kod nas je zemlja ilovasta, zalijepi se za površinu alata. Stara metalna četka je dobra kada je zemlja suva. Dovoljno je motike, makaze, kosilicu samo očetkati.

Kada je zemlja vlažna i potrebno je pranje ašova i motika odlična je mrežasta vreća (vreća u koju se pakuju krompiri)  za pranje.

Opran i suv alat se premaže sa nekim od ulja.

Kada je na alatu prisutna hrđa može se skinuti sa nekim od gaziranih pića ili alkoholnim sirćetom.
Coke glass Free Photo
Ovo crno piće je kao WD-40. Odlično skida hrđu. Naravno da naziv pića svi znamo.

Pronašla sam makaze koje su pohrđale. Metalne djelove sam potopila u piće i ostavila preko noći. Sledećg jutra dovoljno je bilo da isperem piće i šećer koji sadrži. Posušila sam makaze i premazala lanenim ulje.

Sijaju se kao dijamant.

Kada koristim alkoholno sirće predmet zamotam papirnatim ubrusom koji potom prelijem alkoholnim sirćetom. Sve upakujem u najlon vrećicu. U zavisnosti koliko je hrđa zahvatila alat ostavim u toj vrećici duži ili kraći vremenski period. Poslije alat isperem vodom i kada se posuši premažem uljem.


Comments

  1. Dobar dan,
    Jednostavne i jasne rečenice. Bravo za upute!
    Posadila sam autohtoni "srednjo - bosanski" voćnjak. Ove godine očekujem prvo voće prekrasnih naziva (šeftelija, sumlija, prutača, hajvanija, kanjička, lubenička, jerbasma, bjelošljiva, kolatuša, dud, oskoruša, drijen, kesten ...) Ne kosim travu dok ne stigne za sijeno, pa imam puno mrava, osa, pčela, ježeva, vjeverica, daždevnjaka, bjelouški,srna, kosova, grlica,djetlić,ševa, divljih patki,žaba, rječnih rakova a da pišem o gljivama,lišajevima, šumskom voću i travama bi me daleko odvelo.Nevjerovatna bioraznolikost a samo 1000 metara od centra Busovače.
    Pticama ptičije, djeci iz sela takođe a ostane nešto i za nas. Stvarno mi je žao ljudi kojima trebaju megapolisi pored ovakve zemlje.
    Sretan rad Vam želim i voljela bih da mogu pročitati više o našim autohtonim vrstama voća.
    Porodica Bešlić

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zahvaljujem se. Veoma je lijepo pročitati da ste se posvetili uzgajanju starih voćnih sorti i da imate voćnjak koji predstavlja pravo bogatstvo. Hvala Vam za ideju o novim tekstovim. Sve najbolje i srdačan pozdrav.

      Delete

Post a Comment