Čovječanstvo se
polako vraća prirodi. U prethodnom periodu smo zaboravili da smo dio prirode.
Sve više ljudi se interesuju kako se proizvodi njihova hrana, odakle dolazi, međusobnoj
interakciji ljudi i ljudi sa prirodom.
Bašte su nam
izgledale čiste i u stalnoj borbi da budu sterilne od štetočina i prouzrokovača
biljnih bolesti.To je rezultiralo pretjeranom upotrebom hemijskih preparata.
Danas,sve više želimo da se otarasimo upotrebe takvih preparata u našim baštama
i da se vratimo baštama u kojim se sve može pojesti bez straha da li je nečim
tretirano ili ne.
Gajenje povrća i voća
na klasičan način sve više postaje neprofitabilno uprkos savremenoj
tehnologiji. Kao odgovor na takvo stanje pojavio se koncept permakulture.
Suštinu permakulture u proizvodnji hrane je da se formiraju imanja koja će biti
nezavisna od takvih inputa u proizvodnji i na kojim će čovjek moći da živi i
proizvodi bez zavisnosti od nekoga drugog,a u skladu sa prirodom koja ga
okružuje. Ove farme nemaju otpad,jer se sve reciklira i ponovo ulaže u
proizvodnju na farmi. Čovječanstvo neprestano troši prirodne resursei stvara
gomilu nerazgradivog otpada.
Pristalice
permakulture pokušavaju da podstaknu ljude da postanu dio prirode koja ih
okružuje koristeći savremena saznanja i mijenjajući navike potrošačkog društva
u navike koje omogućuju suživot čovjeka
i prirode.
Koncept permakulture
može da se koristi u svakodnevnom životu u gradu i u selu i nije ograničena
samo na bašte i voćnjake i ako je potekla od problema u poljoprivrednoj
proizvodnji i proizvodnji zdrave hrane.
Najjednostavniji
primjer permakulture u bašti je sadnja i sjetva po grupama ,gdje jedna vrsta
djeluje podsticajno na drugu – odnos dobrih i loših susjeda.
Korištenje otpada iz
bašte i kuhinje za stvaranje komposta kao novog đubriva.Na ovaj način se
poboljšava zemljište i izbjegava upotreba hemijskih đubriva.
Drugi pravac
permakulture je racionalno korištenje energije,gradnja kuća od prirodnih
materijala.
Comments
Post a Comment