Dunja

Nekada je bilo nezamislivo dvorište bez dunje. Pomalo mi je krivo što je sve manje dvorišta bez stabla dunje, a dunja i te kako zaslužuje da je uzgajamo.

Zbog mirisnih, ukusnih i ljekovitih plodova dunju su cijenili stari Rimljani i Grci, a bila je simbol ljubavi i plodnosti. Stabla se prilagođavaju različitim uslovima, ali joj najviše odgovaraju rahla zemljišta dobrog vodno - vazdušnog kapaciteta i osunčane pozicije. Cijela biljka je izrazito dekorativna. Pažnju privlačim velikim listovima, oblikom krošnje, velikim cvjetovima i žutim, mirisnim plodovima tokom jeseni.

Stablo dunje bez problema će da izdrži niske temperature do -25stepeni, ali i visoke ljetne temperature. Kako bi se lijepo formiralo stablo dunje je potrebno orezivati tokom svake godine. U rezidbi je najznačajnije prorijediti grane koje zagušuju centralni dio krošnje i omogućiti da svjetlost i vazduh prodiru kroz krošnju. Ukoliko ne uradimo redovnu rezidbu krošnja će biti zagušena i neće imati dovoljno svjetlosti i prozračnosti. Takva stabla su sklonija oboljenjima i napadu štetočina.

Stablo dunje je dobro svake treće godine pođubriti stajnjakom.

Berba plodova dunje započinje u septembru i traje do novembra u zavisnosti od sorte i mjesta sadnje. Plodovi se pažljivo beru, jer su osjetljivi na udarce, pritisak, bilo kakva oštećenja i brzo propadaju kada se oštete. Pravi trenutak berbe je kada je plod intenzivno žut i kada izgube dlačice, baršunastu prevlaku. To je trenutak kada im se aroma u potpunosti razvije 

Dunja je sklona alternativnoj rodnosti ako se ne održava. Jedne godine rodi, ali duge godine prinos je slabiji.