Zašto ostavljam peršun, celer i pastrnak za sledeću godinu?

Crne lisne uši na dvogodišnjem peršunu

Svaka bašta je svijet za sebe, a mi utičemo na taj svijet izborom biljaka koje uzgajamo. Peršun, celer i pastrnak obično uzgajamo kao jednogodišnje biljke. Veoma je mali broj ljudi koji će ove biljke ostaviti u bašti za sledeću sezonu kako bi ubrali sjeme.

Međutim, ukoliko ostavite po neku biljku peršuna, celera ili pastnaka da rastu kao dvogodišnje bijke ubrzo ćete shvatiti da to ima i te kakve prednosti.

Svake godine ostavim nekoliko biljaka pešuna i celera i pastrnaka. Uvijek stavim 5 do 6 biljaka od svake vrste. Jedan dio može propasti tokom zime, a dovoljno je po 2 biljke. Kada tokom jeseni vadim korijen peršuna ili uklanjam peršun lišćar obavezno presadim po neki korjen na mjesto gdje mi sledeće godine neće smetati. Isto se uradi i sa celerom i pastnakom.

Dva su razloga zašto ih ostavljam:

1. Ove biljke će prve da krenu sa vegetacijom na proljeće i to je prvi začin i prve biljke za čaj.
2. Drugi razlog je zaštita bilja. 

Kao što se vidi na fotografiji iz moje bašte ove biljke će vam poslužiti kao biljke mamci - odnosno, štetočine će se skoncentrisati na ove biljke gdje ćete ih lakše suzbijati. Vrhovi ovih biljaka su mladi i sočni i zbog toga su idealni da privuku štetočine - u primjeru na fotografiji vidi se da su se crne lisne uši naselile na biljku peršunu koja formira cvjetonosno stablo. U vrijeme cvjetanja vidjećete da cvjetove peršuna, celera i pastnaka posjećuju mnogobrojne štetočine. Odrasle jedinke žičara obožavaju cvjetove ovih biljaka i lako ih možete sakupiti stresanjem u neku posudu sa vodom i malo deterdženta. Pored žičara cvjetovi ovih biljaka privuće i druge štetočine.