Udruženje građana "Berek": Ponosne smo na naše krojačke radionice


Program osnaživanja nezavisnih medija,
Independent media empowerment program (IMEP)


Ovaj tekst se realizuje u okviru projekta "Žene pričaju" zahvaljujući sredstvima iz IMEP program New Voices podržanog od strane USAID-a i Centra za promociju civilnog društva.


Udruženje građana „Berek“: Ponosni smo na naše krojačke radionice


Kroz krojačke radionice Udruženja građana „Berek“ prošlo je preko 160 žena koje su načile tajne krojačkog zanata. Kako bi poboljšale svoj položaj i učinile život ljepšim žene iz prijedorskog povratničkog naselja Raškovac su osnovale udruženje.




Od nule do radionica krojenja i šivenja

Predsjednica udruženja Sabira Medić se 2000. godine vratila svojoj kući, a 2004. godine je sa ženama povratnicama osnovala udruženje. Želja da povratnički život učine boljim bila je jača od problema koje je trebalo prevazići. Zahvaljujući pomoći Gradske uprave i Kraljevine Norveške dobili su finansijska sredstva da obnove, opreme devastiran prostor mjesne zajednice, kupe potrebne šivaće mašine. Bila je to velika promjena u povratničkom naselju koja je pokrenula žene.

Sabira Medić: "Počele smo od nule, a uspjele renovirati, opremiti prostor i kupiti potrebne mašine."


Od gospođe Sabire saznajem i kako su počeli: „Naš početak je bio od nule. Prostor je bio devastiran i bilo je potrebno obnoviti ga, uvesti struju, nabaviti namještaj, opremu i materijal za rad. Zahvaljujući donatorskim sredstvima uredili smo ovaj prostor u dijelu objekta MZ Raškovac i kupili potrebne šivaće mašine. Pošto sam ja krojač po struci i penziju sam zaradila za krojačkom mašinom željela sam svoje znanje i iskustvo podijeliti sa ženama kako bi se mogle lakše zaposliti, sašiti nešto za sebe. Započeli smo sa realizacijom krojačkih radionica čim smo nabavili šivaće mašine. Kroz naše radionice je prošlo preko 160 žena koje smo naučili kako se rukuje mašinom, kako se kroji i šije.“


Od donatorskih sredstava kupile su savremene mašine, ostalu opremu i materijal za šivenje

Od krpe do haljine

Do sada su organizovali devet radionica, a uskoro organizuju radionicu za sledeću grupu žena. Žene na ovim radionicama uče sve vještine i tajne krojenja i šivenja.


Gospođa Sabira sa polaznicama radionice. Tašne su same sašile.

„Na ovaj način pomažemo ženama da poboljšaju svoj socio-ekonomski položaj. Naše radionice pohađale su pripadnice različitih vjerskih i nacionalnih grupa, žene različitog obrazovanja, žene povratnice i sve su se odlično družile, učile i sarađivale. Važno mi je da svaka žena odavde ponese kvalitetno znanje i vještinu, da samostalno može da kroji i sašije odjevne i upotrebne predmete. Započinjemo sa upoznavanjem mašina za šivenje, postupcima krojenja, a tokom vremena žene savladaju vještinu šivenja. Učenje kreće sa jednostavnim stvarima, poput obrubljivanja krpa, a tokom vremena šijemo sve zahtjevnije stvari. Žene šiju krpe, posteljinu, stolnjake, kecelje, tašne, a na kraju ih učim kako se šiju odjevni predmeti (suknje, bluze, haljine).“


Dio polaznica devete radionice. Kecelje su same šivale.

Dodjela certifikata polaznicama 

Potreban materijal za radionice je obezbjeđen kroz projekat, ali ne zaboravljaju ni humanitarni rad. Od poslednje radionice poklonile su komplete posteljine za Odjel  neurologiju Bolnice u Prijedoru.

„Dala si nam kruh u ruke!“

Veliki broj žena koje su prošle kroz radionice su se ubrzo zaposlile, pokrenule vlastite biznise ili koriste stečeno znanje za vlastite potrebe. To i jeste cilj i životna misija gospođe Sabire: „Ženama je danas teško doći do zaposlenja, a krojenje i šivanje im omogućava da se zaposle, da pokrenu vlastite radnje, da poboljšaju finansijsku situaciju svojih porodica. Bez obzira da li se radi o povratnicama ili ne sve žene dijele iste probleme i želje za boljim životom, a ja im omogućavam da nauče vještinu koja im može pomoći.“


"Učim ih sve tajne ovog zanata, kako da kroje, šiju majice, suknje, bluze, haljine."


Jedna radionica je bila organizovana za žene iz Sanskog Mosta, a trideset žena je prošlo kroz radionicu. Zahvaljujući gospođi Sabiri ove ženu su pronašle snagu da osnuju udruženja u Majdanu, Zdeni, ali i vlastite poslove izrade narodnih nošnji, papuča, ručnih radova. Zajednička poruka polaznica je bila:Otvorila si nam oči i dala kruh u ruke.“

Zanat koji ne izumire

Posebno raduje da su djevojke i mlade žene zainteresovane za radionice ovog Udruženja. Osim što dobiju kvalitetno znanje svaka polaznica sašije suknju, majicu, bluzu.




„Naše polaznice učim kako se vadi kroj, kako se porubi, prišije rajfešlus. Važno mi je da na kraju radionice svaka žena ima znanje i vještinu da samostalno može da kroji i šije. Svakoj ženi su vrata uvijek otvorena. Mnoge donesu svoje majice ili stare teksas hlače pa pravimo suknje. Učim ih i kako da iskoriste svaki komad materijala, preprave i poprave stare odjevne komade. Raduje me što je mnogo mladih djevojaka i žena zainteresovano. Pored krojenja i šivenja učim ih vezu, kako da spoje tradicionalne tehnike sa modernim odjevnim predmetima. Polaznice sam naučila kako da sebi sašiju cekere, torbe koje one nose sa ponosom.“


U vještim rukama nastaju haljinice za djevojčice.



Planiramo sledeću radionicu, jer je mnogo zainteresovanih žena.

Narednu radionicu će najaviti putem medija ili se možete informisati preko FB stranice Sabire Medić.


"Žene su snaga svake zajednice."




Posebna tehnika porubljivanja stolnjaka.



Comments