Ove godine, naša bašta je
pravo malo carstvo, gdje svaki kutak ima svoju priču. Kao i obično, posijali
smo razne vrste povrća i biljaka, ali ova sezona donosi jedan izazov -
prekomjernu vlagu koja je pomalo odgodila planove. Kako smo pored rijeke
podzemna voda je visoka, što uzrokuje probleme sa prekomjernom vlagom u
proljeće. Međutim, ljubav prema uzgajanju povrća nikada ne prestaje, pa je
svaki izazov zapravo samo još jedan korak na putu do plodova koje ćemo ubrati.
Iako se sjetva ove godine malo
odužila zbog neobičnog vremena, osjećam veliko zadovoljstvo u svakom dijelu bašte.
Ponekad priroda ima svoje ritmove, a naš je zadatak da budemo strpljivi i uživamo
u svakom koraku tog procesa. Zadovoljstvo koje osjećamo kada vidimo plodove
svog rada nije nešto što se može opisati riječima, ali je sigurno nešto što daje
energiju i motivaciju da nastavimo s novim sjetvama i novim izazovima. Bašta je
mjesto gdje se sve odvija u svom prirodnom ritmu kojeg treba poštovati.
Bob: Prva sjetva u našoj bašti
Jedan od prvih koraka bio je
posijati bob, moju omiljenu zimsku mahunarku. Bob je biljka koja zahtijeva malo
više pažnje, pa sam je, kao i obično, namočila tokom noći u čaj od kamilice.
Zašto kamilica? Zbog svojih umirujućih svojstava, pomaže u boljoj klijavosti i
sprečavanju bolesti. Sjetvu smo obavili sledećeg dana. Obično bob sijemo krajem
februara, a ove godine početkom marta zbog prevlažnog zemljišta i morali smo
sačekati da se prosuši. Sjetva tokom kasne jeseni ili zime kod nas nije
prihvatljiva, jer bi sjemenke ili biljke boba propale, istrulile, tokom zime
zbog previše vlage.
Niski grašak: Sjetva što ranije
Zatim smo posijali niski
grašak. Ove godine je sjetva malo kasnila zbog prekomjerne vlage u zemlji, ali,
kao i uvijek, vjerujem u prirodni ciklus i sve ono što ona može pružiti. Niski
grašak obično brzo niče. Ne sijemo visoke sorte, jer ne želimo da gubimo
vrijeme na postavljanje velike armature i poslije da je uklanjamo, takođe
vegetacijski period je duži. Niske sorte imaju kraću vegetaciju i izbjegavaju
neke bolesti i štetočine koji mogu uništiti usjev.
Posađen crveni i bijeli luk
Nakon graška, posadili smo
crveni i bijeli luk. Ove biljke ne traže puno prostora, ali njihove koristi su
neprocjenjive. Oba tipa luka su divna za svakodnevnu upotrebu, bilo da ih
koristim u kuhanju ili kao začin za razna jela ili za zaštitu ostalog bilja.
Osim njih, u bašti imamo luk vlasac (Majin luk – dobila sam busen od Maje), a
nikli su i ukrasni lukovi.
Ozimi lukovi dobro napreduju.
Zelena salata: Nikla je na otvorenom
Zelena salata je, moj omiljeni
znak proljeća. Hrskavi listovi su pravi su užitak za oči i nepce. Ove godine
sam posadila nekoliko vrsta salate, pa će moja bašta biti bogat raznim
teksturama i okusima, od nježnih, sočnih listova do hrskavih, svježih salata koje
obožavam za ljetne obroke.
Jagode se bude
Jagode su ove godine malo
sporije počele rasti, ali obećavaju da će uskoro prekriti baštu svojim plodovima.
Na starim listovima se primjećuju simptomi pjegavosti, ali to je u našem kraju
potpuno normalno. Ovoj bolesti odgovaraju uslovi i nemoguće je usjev potpuno
odbraniti, a težimo da je zahvaćenih listova što manje. Kombinujemo preventivne
mjere sa tretiranjem-najviše pripravkom od bijelog luka.
Raštika – kraljica zime
Na kraju, tu je raštika, koja
mi je uvijek bila omiljena zbog svojih velikih listova i izuzetnih zdravstvenih
svojstava. Posadila sam je sa posebnom pažnjom, jer je ova biljka pravi dar
prirode. I sada, kako su izrasli njezini divni listovi, ne mogu da ne osjetim
ponos. Ovo proljeće joj je zaista odgovaralo.
Comments
Post a Comment